Portugal u 8 dana

Na putovanju dugom 8 dana posjetili smo Bergamo, Porto, dolinu rijeke Douro, Lisabon, Sintru i Cascais. Jedno ljepše od drugog, više o svemu u nastavku. 

Plan puta

U Bergamu smo imali 5 sati između dva leta pa smo se odlučili prošetati gradom.

Busom smo se odvezli u centar (Città alta) koji se nalazi na brežuljku. Prošetali smo lijepim uličicama, razgledali i žičarom se spustili u donji dio grada (Città basa). Počela je padati kišica pa smo požurili u restoran jer smo već bili i gladni. Odluka je pala na Pizzeria L’Antica da Michele. Ana naručila margaritu (klasika), ja odlučio eksperimentirati pa izabrao najskuplju (pomislio možda je i najbolja). Razumijem talijanski, pa sam bio svjestan da je jedan od sastojaka blitva/špinat, no nisam zamišljao tolike količine. Napravili smo kobnu grešku pa naručili i tiramisu…

Vremenska prognoza u Portu nije bila sjajna, osim za prvi dan, pa smo taj dan odredili za izlet u dolinu rijeke Douro. Vrijeme polaska je bilo u 8 sati, a do lokacije nam je trebalo nekih dvadesetak minuta hoda. Nesretni tiramisu s početka priče je počeo djelovati. Stajanje u wc-u oduzelo je vremena, pa smo doslovno trčali da uhvatimo vodiča i autobus. 

Dolina rijeke Douro fascinantno je mjesto. Rijeka, kanjon, brdašca s obrađenim vinogradima i maslinicima, kao iz bajke. Prvo smo se vozili do jedne vinarije, u Magellanovom rodnom mjestu, u kojoj smo kušali vina porto. Inače, na takvim izletima ne očekujem bogatu spizu, ali ovaj put je bilo drugačije. Za ručak bakalar i svinjetina, salata, kolač, juha i neograničena količina jako dobrog bijelog i crnog vina. Mojoj sreći nije bilo kraja.

Nastavili smo do mjesta Pinhao, odakle je krenula vožnja brodom. Inače ne snimam i ne slikam puno ali ovaj put nisam ispuštao mobitel iz ruku. 

Pri povratku smo se busom vozili po cesti N222 koja je proglašena kao cesta s najljepšim krajobrazima na svijetu, što doista i jest. 

Želučani problemi su se nastavili pa nismo išli večerati već u apartman na spavanje.

Sljedeći dan iskoristili smo za razgledavanje grada i stadiona. Porto je grad po mjeri. Uredan, čist, dobro prometno organiziran. Šarm mu daju brojni kafići i mnoštvo ljudi na ulicama. 

Napravili smo đir do Capele das Almas (prepoznatljiva po mozaiku od plavih pločica). Nakon toga spustili smo se do tržnice Mercado do Bolhão. Nedaleko tržnice nalazi se Café Majestic. Mjesto s najboljom kavom, tako kažu. Red je bio predugačak, pa nismo čekali. Da je Beer Majestic, možda bi bilo drugačije.

Propješačili smo cijeli centar uzduž i poprijeko pa se spustili do katedrale Sé do Porto, a potom i do obale rijeke odnosno mosta Dom Luis I.

U Portu sam se usput i ošišao. Frizer nije znao engleski pa sam mu samo pokazao gospodina koji se šišao prije mene. Cijena je bila 17€, a trajalo je pola sata. Tu sam se prvi put osjećao kao VIP gost.

Nakon šetnje po gradu zaputili smo se na stadion. Metro nas je ostavio točno pred vratima pa je naš obilazak mogao početi. Odradili smo turu uz vodiča, a nakon toga razgledali fenomenalni muzej. Posebno me razveselila činjenica da se na zidu izdvojenih trenera (njih 6) nalazi i naš Tomislav Ivić. 

U Lisabon smo došli popodne, smjestili smo se u hotel i otišllli pješke do centra gdje smo razgledali Trg Rossio, Rua Augustu, Elevador de Santa Justa, Praça do Comércio i došli sve do obale rijeke Tejo.

Sutra dan smo odlučili otići u Almadu, zapravo grad s druge strane rijeke Tejo. U tom dijelu se nalazi Kip Krista Iskupitelja. Cijela je skulptura s postoljem visoka oko 110 metara, a lik Isusa Krista na njoj svojim položajem s raširenim rukama podsjeća na kip Krista Otkupitelja u Rio de Janeiru.

Pogled na kip, a s druge strane na grad i most 25 April su jedan od najljepših prizora koje sam u životu vidio. 

Otišli smo do Food marketa, no jednostavno je bilo toliko ljudi da nismo mogli naći mjesto. Zanimljiv kocept, unutar hale, u kutevima su restorančići, a po sredini stolovi na kojima se jede.

Popodne smo izdvojili za posjet kvartu Belém. Jeronimitski Manastir, spomenik moreplovcima, kula Belém, sve u razmaku od nekoliko stotina metara. Puno zelenila, puno ljudi, kvart za poželjeti.

Čovjek se naježi kad shvati da su se od tud kretali i vračali se portugalski moreplovci koji su otkrivali svijet. Na kraju dana popili smo Caipirnhu s pogledom na kulu i otišli u hotel na spavanje.

Treći dan Lisabona izdvojen je za posjet stadionu Benfice i kvartu Bairro Alto. O stadionu ću pisati kasnije, a Bairro Alto je četvrt na uzvišenom i prepuna je barova, restorana i ljudi. Na svakom koraku se čuje Fado. Tu smo uhvatili i tramvaj 28… 

Navečer smo otišli do Pink street-a odnosno popularne roze ulice. Čudo kako malo boje po asfaltu može ulicu učiniti popularnom i posjećenom. Kad smo došli, prvo što smo ugledali je jedan gospodin s plavom perikom u rozom kombinezonu. Vozio se na koturaljkama, izvodio performans i intimnim dijelovima tijela trljao se o prolaznike. Nije mi se to svidjelo pa smo nastavili dalje. Par metara dalje nudili su nas kokainom. Živopisan kvart.

Dan prije povratka išli smo na organiziran izlet u Sintru, Cascais i Cabo da Roca. Prvo smo stali u Cascaisu, ali s obzirom da je bilo kišno vrijeme, kratko smo prošetali i popili kavu (uvijek čitaj pivu). Nastavili smo do Cabo da Roce, najzapadnije točke kopnenog dijela Europe. Tamo je puhalo toliko da sam morao držati Anu za ruku da mi ju vjetar ne odnese.

Dali smo mobitel Talijanu iz naše grupe (u kombiju je bilo nas 6), a on nas je toliko nezainteresirano uslikao tako da se ne vidi ni more ni svjetionik. Kad smo došli u Sintru, odnosno u Penna palaču, kiša je toliko padala da nam nije bilo do razgledavanja. Vodič i Talijan od maloprije nisu imali kišobran, a nisu ga ni htjeli kupiti u suvenirnici pa su se smočili kao miševi. Žao mi je vodiča, ne i Talijana.

Palača Penna je zaista prekrasna i prava je šteta što nismo mogli napraviti detaljniji obilazak.

Zadnji dan smo marendali, otišli do grada kupiti još neke suvenire pa otišli metroom na aerodrom. Natrag smo letjeli preko Belgije. To mi je prvi put da sam bio u Belgiji pa se sad dvoumim da je označim na krati posjećenih država ili ne. Jedan prijatelj mi kaže da je to kao kad kupiš diplomu prava u Mostaru. Imaš diplomu ali nemaš pojma. Tako je i ovo, bio sam u Belgiji, a zapravo nisam. 

Financije

Ukupno potrošeno – 2.200,00€

• Avionske karte (Ryanair) – 355,00€
• Smještaj – 700,00€
• Izlet Douro – 195,00€
• Izlet Sintra – 127,00€
• Prijevoz – 80,00€
• Stadioni – 80,00€
• Hrana i piće – 500,00€
• Pokloni i suveniri – 150,00€

U Portugalu je u globalu povoljnije nego u Hrvatskoj (sigurno povoljnije nego u Zadru). 

Cijene u restoranima je teško usporediti. Kao i svugdje ima ih jako jeftinih i jako skupih, sve ovisi o kvaliteti.

Hrana i piće

Hrana u Portugalu je odlična. U ponudi je dosta ribljih jela. Najviše me se dopao bakalar s rižom. Jeli smo još i pečenu hobotnicu, odreske, tjesteninu, svašta nešto.

Zanimljivo tradicionalno jelo u Portu je Francesinha. Restoran Conga nam je preporučio vodič, a još je spomenuo restorane Casa Guedes, Brasao i Taberna do Mercadores.

Dokaz tezi da što više vremena izgubiš na traženje restorana to gore jelo dobiješ, dogodio nam se u Bairro Alto. Htjeli smo pojesti kvalitetan komad mesa, a na kraju se nismo proslavili. 

Nezaobilazan desert je Pastel de Nata. Krema u lisnatom tijestu, stvarno je dobra, ima je na svakom koraku.

U Belému smo našli restoran Miolo koji ima izvanrednu Google ocjenu. Pričekali smo čak i red dok konobar nije našao mjesto za nas dvoje. Kad smo ušli, shvatili smo da je riječ o gay restoranu. Naručili smo burgere, ja s tunjevinom, Ana sa svinjetinom. Nije mi smetalo smješkanje konobara, hahah.

Pive Sagres i Super Bock su mi odlične, a o vinima da ne govorim😉

Smještaj

U Portu smo apartman za 3 noćenja platili 150€. Dobra lokacija, jednostavan self check in i check out. Sasvim korektno. Link - https://www.booking.com/Share-FvZrNx0

Lisabon je dosta skuplji po pitanju smještaja. Našli smo hotel za otprilike 150€ po noćenju – Lisbon Style Guesthouse. Stariji hotel no sasvim pristojan. Spojen je s novim hotelom Lisbon Style pa se može koristiti nova terasa i vrt. Doručak je fenomenalan i raznovrsan, a poslužuje se u novom dijelu. Recepcioneri su bili skroz pristupačni. Do metro stanice ima 100 metara, a do strogog centra svega 10 minuta hoda. Link - https://www.booking.com/Share-ALs4Xq

Promet

Kao i u Istanbulu, fenomenalan. Kupovali smo dnevnu kartu za metro, tramvaj i bus koja je koštala 6 eura. Metro je odličan i doslovno vodi do svih bitnih atrakcija kao i aerodroma. S tom karticom se može i u gradski tramvaj. Lisabon je povezan vlakom sa Sintrom i Cascaisem pa ako idete samostalno vrlo lako možete stići do tih destinacija.

Do kipa Isusa Krista smo išli brodom s postaje Cais do Sodre. Brod ide svakih pola sata i plaća se mislim 3 eura. 

Uber je iznenađujuće povoljan. Vožnje su bile otprilike oko 10€.

Od Porta do Lisabona smo išli Flixbusom. Kompanije Flixbus i Rade imaju linije doslovno svakih pola sata, a cijene znaju biti i po 5 eura. 

Tramvaj 28

Kad se spominje Lisabon, neizostavan detalj je čuveni tramvaj broj 28. Svi spominju da ga je jako teško uloviti i da je stalno pun. Mi smo imali sreće pa smo ga ugledali dok smo šetali kroz Bairro Alto. Ušli smo u njega i na sljedećoj stanici nas je šofer izbacio rekavši da je to zadnja stanica. Bili smo pametni, izišli, pa ga sačekali nekoliko metara dalje gdje mu je polazišna stanica. Napravili smo krug po praktički cijelom centru Lisabona. Vožnja je stvarno nezaboravna. Tramvaj je malen i provlači se kroz sitne uličice. Naš vozač nije štedio gas pa je u pojedinim trenucima bilo psovanja i dovikivanja između njega, pješaka i motorista.

Prvi dan smo se na Bairro Alto penjali pješke što je bilo poprilično naporno. Drugi dan smo doskočili problemu i kroz postaju podzemne željeznice Baixo-Chiado, pokretnim stepenicama sebi značajno olakšali put. 

Divni portugalski ljudi

Nakon obilaska Benficinog stadiona, odlučili smo pojesti u klupskom restoranu. Pojeli smo tradicionalni portugalski sendvič sa svinjskom šniclom (fenomenalan) i popili kavu. Bezbrižno sam skinuo svoj retainer za zube i smotao ga u maramicu. Moram biti iskren i priznati da mi je žena rekla da ga stavim u džep ili ću ga izgubiti. Otišao sam razgledati muzej, vratio se po Anu i otišli smo do hotela. Prošlo je od toga već 2, 3 sata, hvatam se za džepove, nema retainera. Završio je na pladnju, zajedno s drugim smećem. Zovem zubaricu, pitam je li veliki problem što sam ga izgubio, kaže ona da je, jer novi mogu dobiti tek za desetak dana, a do tada se zubi u poziciju gdje su bili prije aparatića. Vraćam se na stadion u nadi da ću ga pronaći. Znam da je u smeću, ali uvijek postoji šansa. Dolazim u kantinu, objašnjavam konobarima što se desilo. Svi se bacaju na posao i kopaju po kantama. Ja im kažem ljudi dajte meni, ja ću. Oni ni čuti. Nakon desetak minuta kopanja, donosi ga teta s osmijehom na licu. Laknulo mi je, ostavio sam im novčanu nagradu i sretan se vratio u hotel. Sreća u nesreći je bila da razdvajaju papir od ostalog otpada. Pa tako mogu reći da su Portugalci dobri ljudi i domaćini. Nasmijani su i dragi, a svi pričaju engleski.

Stadioni

Posjetili smo stadion Dragao u Portu i stadion Luz u Lisabonu. Ana bi me ubila da sam predložio i obilazak stadiona Sportinga.

Stadion Porta je dobar, a muzej fenomenalan. Zanimljivost u muzeju je auto kojeg je kao nagradu dobio najbolji igrač utakmice između Porta i Peñarola 1987. godine u Japanu.

Stadion Benfice je fascinantan. Tura je organizirana na način da ima 8 točaka obilaska, a na svakoj točki čeka zaposlenik koji zna sve o toj temi. Samim time, na stadionu sam mogao provesti cijeli dan, za razliku od drugih tura gdje pratiš vodiča i gdje nema puno vremena za zadržavanje. Testirao sam Anino strpljenje, sjedio i gledao stadion dobrih pola sata. Kad je Ana pomislila da sam lud, naišli smo na jednog Grka, koji je na stadionu od samog jutra i planira ostati cijeli dan. Čovjek je uživao u pogledu na stadion na kojem su njegovi sunarodnjaci osvojili jedini veliki trofej, Europsko prvenstvo 2004. 

Išli smo dalje po točkama te došli do dva orla koji su neizostavan dio Benficine ikonografije. Tu je bio jedan mladić, zaluđeni navijač koji nje propušta nijednu utakmicu. Ja sam bio u majici Marka Livaje, a on je to odmah prepoznao pa me tretirao kao VIP gosta (navijači Benfice i Hajduka su povezani). Tu sam sreo i čovjeka koji je bio na zadnjoj utakmici starog Benficinog stadiona. Bio je to okršaj finala svjetskog prvenstva do 20 godina između Portugala i Brazila. Zadnji, pobjednonosni penal zabio je Rui Costa koji je trenutni predsjednik Benfice. Od erupcije oduševljenja, stadion se doslovno tresao, prepričavao nam je gospodin.

Kako je svijet mali

Znate ono kako uvijek naletite na nekog poznatog. Tako je bilo i ovaj put, skoro 3000 kilometara od kuće. Šetamo mi po Belému kad ono poznat glas. Sretnem kolegu s fakulteta, nabacimo kratki razgovor i svatko svojim putem. Sutra dan se spuštamo na doručak kad ono opet kolega s faksa. Odsjeli su u istom hotelu kao i mi. Koje su šanse za to…

Usporedba s Hrvatskom

Kad pričam o hrvatskom turizmu uvijek ističem sljedećih 5 stvari: sigurnost, razvedenu obalauprirodne atrakcije, ljude (komunikativni, susretljivi, znaju jezike) i hranu. Nažalost, to nije dovoljno. Turizam je puno više od toga.

Ono što me na putovanjima uvijek pozitivno iznenadi je promet. U tom segmentu, Hrvatska totalno podbacuje. Metroa nema, vlakova kao da i nema, brodovi su stari i spori, a autobusne linije sve rjeđe. Ajde ti turistu objasni kako da dođe od Sukošana do npr. Krke koristeći javni prijevoz. Skoro pa nemoguća misija.

Sport i stadioni nisu stvar od životne važnosti, ali isto odaju nekakvu sliku društva. Usporediti stadione Porta i Benfice sa stadionima Hajduka i Dinama je kao da uspoređujem moje putopise s onima Kristijana Iličića. Toliko o tome.

Preporuke

Definitivno preporučujem da posjetite i Porto i Lisabon. Lisabon je dimenzija za sebe ali i Porto ima svoje adute. Svakako, posjetite dolinu rijeke Douro, mjesto kao iz bajke. 

Kad ste već u Lisabonu, nezaobilazna stanica je gradić Sintra koji je bio okupljalište kraljeva i aristokrata. Penna palača je zaista famozna. No, kako je gradić na uzvišenom, često zna biti maglovito i kišovito. Preporučujem da za taj izlet odaberete sunčan dan.

Ljubitelji nogometa, svakako preporučujem obilazak stadiona Benfice. Odlično organizirano, može se na njemu provesti cijeli dan.

Portugal je puno više od onoga što smo mi posjetili. Ljudi izdvajaju Madeiru, Azore, Algavre, Obidos, Fatimu, Nazare, Coimbru, Bragu… 

Like, share, subscribe!